-Ovisnosti koja se dogodi u ranoj adolescenciji, bilo da je riječ o alkoholu, cigaretama, opijatima, internetu, klađenju, igricama, adrenalinskim izazovima, djeca se puno teže rješavaju nego kada se u nju krene u kasnijim godinama mladenačkog sazrijevanja. Zato, nismo loši roditelji ako stavimo granicu u tome što je prihvatljivo ponašanje, a što ne. Moramo svakodnevno komunicirati s djecom, moramo ih promatrati. Budimo im dobri modeli za identifikaciju, poručila je psihologinja Borković Kovačić. U pristupu temi rukovodila se svojim stručnim i roditeljskim iskustvom. Kako je naglasila, roditelji i školska sredina lako prihvaćaju odrastanje djece u tjelesnom izgledu, ali zaboravljaju da se tako značajne promjene događaju i u mentalnom dijelu. To vrijeme bura i oluja koje se događa kada dijete postaje odrasla osoba  i njima samima teško je kontrolirati jer su emocije i izazovi jači od razuma, a sve se to događa na početku srednje škole. Zna se reći kako prije nije bilo tako, ali takva tvrdnja ne stoji. Bilo je i u našem odrastanju, samo su vanjski okviri bili jači i čvršći. Adolescencija se ne događa samo adolescentima već cijeloj obitelji, naglasila je. Nadalje, danas je dostupnost sredstava ovisnosti puno veća i time ih potencijalno lakše konzumirati ili potpasti pod njih. Primjerice, pušenje počinje već s 13 godina života, a istraživanja govore kako u srednjoj školi drogu prova najmanje 20 posto učenika, ‘binge drinking’ (pet uzastopnih pića) od 1999. sa 8 posto 2011. skočio je na 49 posto učenika koji konzumiraju alkohol na taj način!