Osnovna škola Majstora Radovana Trogir

Kad vam se čini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada biste htjeli da dan traje dulje od 24 sata, sjetite se staklenke kiselih krastavaca... i kave.

Na satu filozofije profesor je stajao pred grupom studenata i držao neke predmete
iza sebe. Kad je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu staklenku od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis.
Zatim je pitao studente je li staklenka puna. Složili su se da je...

Više pročitajte klikom na Opširnije

Onda je profesor podigao kutiju punu kamenčića, ubacio ih u staklenku i malo protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazni prostor između loptica. Ponovo je pitao studente je li staklenka puna. Ponovo su odgovorili da je puna.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je usuo, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u staklenci.
Pitao je još jednom je li staklenka puna. Studenti su skrušeno odgovorili da je.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice kave i ulio ih staklenku. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

Sad!, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'želim da shvatite da ova staklenka predstavlja vaš život.
Loptice za tenis su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, zdravlje, vjera i stvari kojima se strašno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.
Kamenčići su ostale važne stvari u životu: posao, kuca i auto...
Pijesak predstavlja preostale stvari. Male, nevažne stvari. Ako staklenku napunite pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.
Isto važi u životu. Ako svoje vrijeme i snagu potrošite na male stvari, nikad nećete imati mjesta za važne stvari.

Jedna studentica digla je ruku i pitala što predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sam ulio, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život ispunjen, uvijek imajte vremena za kavu s prijeteljem.'