Osnovna škola Majstora Radovana Trogir

Do sredine prošlog stoljeća ljudi su vjerovali da su golemi mamutovci najstarija stabla na svijetu. A onda su znanstvenici tada modernim metodama utvrđivanja starosti drveća otkrili da su kvrgavi borovi stariji.

U ljeto 1952. godine američki profesor Edmund Schulman, sa Sveučilišta u Arizoni krenuo je na putovanje prirodom u planine Sierra Nevade u Kaliforniji. Tijekom tog putovanja naišao je na sasvim novu vrstu bora koji nije nalikovao niti jednom do tada viđenom. Naime, tom je boru jedna strana bila u potpunosti mrtva dok je na drugoj profesor otkrio dijelove živog stabla čiji su godovi ukazivali na duboku starost odnosno na više od 1400 godina.

Sljedeće su godine profesor Schulman i njegovi studenti došli u zaštićenu šumu Inyo u Bijele planine u Sierra Nevadi i tamo su pronašli cijeli gaj drevnih, kvrgavih i iskrivljenih stabala koji je profesor nazvao Metuzalemovo šetalište, prema Metuzalemu, starcu iz biblijske priče koji je živio skoro tisuću godina.

Profesor je našao stablo opsega 11,2 metra i nazvao ga Patrijarh. Zašto Patrijarh? Zato što taj naziv simbolizira dug život stabla kao znak božanskog blagoslova. Shvativši da kvrgavi borovi za cijelo stoljeće ne narastu više od dva i pol centimetra u opsegu, zaključio je da su drevna stabla stara barem 4000 godina. Drugim riječima, za vrijeme gradnje piramida u starom Egiptu ta su stabla bila tek mladice.

Tih su dana otkrivene dvije nove vrste kvrgavih borova: Pinus longaeva u Nacionalnom parku Great Basin (Velika udolina) i Pinus aristata u Stjenjaku.

Pomnim istraživanjem znanstvenici su ustanovili da su stari kvrgavi borovi uspješno opstali na uglavnom sušnim šumskim područjima ili vapnenačkim stijenama na kojima godišnja količina padalina ne prelazi četiri centimetra. To je vrlo zanimljivo, jer taj je okoliš u potpunosti različit od šuma mamutovaca gdje su kiše redovite i obilne.

Kvrgavi borovi su se udomaćili na nadmorskim visinama većim od 3000 metara, u suhim, vjetrovitim klimama u kojima vegetacija jedva opstaje. Njihovi igličasti listovi s voštanim premazom otporni su na sušu i mraz te ostaju na stablu i više godina, što stablu također pomaže preživjeti u sušnim sredinama. Ova su stabla zimzelena, a cvjetovi im se otvaraju u lipnju, i to muški u tamnocrvenoj boji a ženski u rumenoljubičastoj.

Znanstvenici vjeruju da upravo obilna količina smole koju kvrgavi bor sadrži odgađa njegovo propadanje i produljuje mu vijek.

Smatra se da su šume kvrgavih borova nekoć prekrivale ogromna područja zapadnog dijela SAD-a, dok su preživjela stabla opstala u zabačenim područjima.

Zaštita ovih čuda prirode je izrazito važna, pa stoga danas na svim područjima njihova rasta postoje strogi standardi zaštite, jer ovim se podsjetnicima početaka civilizacije trebamo diviti, a ne ih uništavati.